Gospodin Busken korisnik je nizozemskog doma Madeleine za starije osobe. Tamo ih se oslovljava sa gospodine ili gospođo, oni nisu pacijenti nego klijenti kao da su nekakvi gosti hotela ili restorana. Osoblje se oslovljava imenom jer zastarjelo je nekoga zvati sestro ili brate. Sve to Buskenu ide na živce, cijela ta moderna neutralnost i sterilnost osoblja odjevenog u bijelo. S druge strane, doktori i sestre razgovaraju o njemu pred njim kao da ga nema, propisuju mu lijekove, daju dijagnoze, oduzimaju mu pravo raspolaganja imovinom koju ionako nema previše, tek jedan stančić ispunjen knjigama.
Roman o ženskoj snazi i solidarnosti
“Na mnoga putovanja ljudi ne bi krenuli, mnoge velike odluke ne bi donosili kad bi unaprijed znali koliko to napora iziskuje. Stvari se mogu dovršiti samo kad se ne razmišlja previše o poslu koji treba obaviti, a nakon svega najbolje je pokušati sve zaboraviti.”
Čovjek koji se skrivao punih 30 godina
Onoda je posvuda čuo i glasine i viđao letke koji su izvještavali o završetku rata, ali nije ih smatrao vjerodostojnima, u njegovom umu sve je bila zavjera. Ostao je tako skriven, pazite sad, sve do 1974. godine. Punih 30 godina Onoda se skrivao i borio protiv nepostojećeg neprijatelja. Te 1974. godine do njega je uspio doći mladi japanski student Norio Suzuki i objasniti mu da je rat konačno završen. Onoda više nije imao izbora, predao je svoje oružje i uniformu predajući se filipinskim vlastima.
Briljantni roman mladog Senegalca
Tko je T. C. Elimane, pisac zagonetnih inicijala koji je napisao jednu jedinu knjigu, a zatim nestao bez traga? O njemu se zna samo da je dobio studijsku stipendiju, stigao u Pariz i 1938. objavio roman Labirint nečovječnog koji je postigao neviđen uspjeh u Francuskoj. Autoru su prognozirali brojne prestižne nagrade, no onda ga je književna kritika sasjekla proglasivši djelo plagijatom. Izdavač povlači knjigu iz prodaje i uništava sve zalihe, a Elimaneova sudbina ostaje misterij.
Roman koji slavi knjige i čitanje
Devetnaestogodišnja Cussy Mary Carter koju svi zovu Bluet rođena je sa rijetkim nasljednim krvnim poremećajem koja izaziva plavu boju kože, methhemoglobinemijom. Tridesetih godina prošlog stoljeća u Kentuckyju to je sasvim dovoljno da bude svrstana u obojene, da joj se zabrani prisustvovanje na raznim događanjima i odlazak u crkvu.
Može li ljubavi biti previše?
Ne dobiju se upute za biti majka niti za biti kćer. Guraš najbolje što znaš i možeš. Nadaš se najboljem. Nekada se diviš samoj sebi kako si uspjela, nekada tražiš te neprimjetne greške koje su bespovratno razorile vaš odnos. Može li ljubavi biti previše?
Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2021. godine
Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2021. godine, britanski pisac rođen na Zanzibaru Abdulrazak Gurnah ispričao nam je čudesnu priču u vrijeme kolonizacije Istočne Afrike od strane Njemaca, Britanaca, Francuza, Belgijanaca, Portugalaca i Talijana koji su održavali svoje kongrese, iscrtavali zemljovide i pokoravali afrički narod bez nekog većeg napora.
Što biste učinili da odjednom možete živjeti vječno?
Jose Saramago – Kolebanje smrti Slijedećeg dana nitko nije umro. Ta činjenica, toliko protivna životnim zakonima, izazvala je u mnogim duhovima veliku pomutnju, što je posve opravdano, ako se prisjetimo da ni u jednom od […]
Uhođenje na ženski način
Ovo je nevjerojatno dobro napisana knjiga. Marina Vujčić savršeno je okarakterizirala nesretnu, usamljenu i odbačenu ženu. Katarina svoju romansu proživljava u mislima pišući pisma novom susjedu kojem čak ne zna ni ime. Njezina opsesija ponekad će vam se činiti pretjerana, a osveta susjedu “Ozrenu” koji niti ne zna što Katarina osjeća, na rubu ludila.
Demoni uništenog djetinjstva
Pitao me kako zamišljam smrt koja dolazi a ja sam mu rekao da je za ljude poput mene smrt već tu cijelo vrijeme jedino zastrašujuće je što ni jedan jedini put nismo sreli nadu.