O meni

Dragi ljubitelji knjiga, dobrodošli na blog Lamona books. Moje ime je Andrea Krajinović i moja ljubav prema knjigama potakla me na stvaranje prostora u kojem ću dijeliti s vama svoje dojmove i preporuke različitih žanrova. […]

Top lista najdražih Fakturinih knjiga

1. Carlos Ruiz Zafon – Sjena vjetra Najdraža knjiga ikad, mislim da ne postoji osoba koja ne zna koliko volim i nju i Zafona. Još uvijek sam u potrazi za dostojnim nasljednikom Zafonovog stila i […]

“Čovjek vidi uvijek samo sebe”

Olga Tokarczuk – Bizarne pripovijesti Čovjek koga vidiš ne postoji zato što ga ti vidiš, već zato što on gleda tebe. Volite li bizarne priče? I što je to uopće bizarno? Jesu li to ekscentrični […]

Izgubljeni heroj Libanona

„U selu u kojem sam rođen stijene imaju ime. Postoji Lađa, Medvjeđa glava, Zasjeda, Zid i Blizanci, koji se također nazivaju Vampiričine grudi. Prije svega postoji i Kamen za vojnike. Odande se nekoć vrebalo kada je postrojba proganjala bjegunce. Nijedno se mjesto ne štuje više, nijedno nije bremenitije legendama. Međutim, kada mi se dogodi da u snu ponovno vidim krajolik svog djetinjstva, pred očima mi se pojavljuje jedna druga stijena. Ima izgled veličanstvenog sjedišta, izdubljenog i kao istrošenog na mjestu za stražnjicu, s visokim i ravnim naslonom koji se sa svake strane spušta poput naslona, i mislim da samo ona nosi ljudsko ime: Stijena Tanios.”

Obiteljske tajne, ratne traume i nadmoćna snaga oprosta

Skoro 3 milijuna Amerikanaca služilo je u Vijetnamu tijekom rata. Većina njih bili su mladi ljudi pa stoga ne čudi tadašnji nagli porast industrije seksa koja je uključivala stotine tisuća mladih Vijetnamki koje su radile kao seksualne radnice uglavnom zbog materijalne koristi. Neke su se dobrovoljno upustile u veze s američkim vojnicima sanjareći o boljoj budućnosti u dalekoj Americi i nadajući se da će ih njihov odabranik povesti sa sobom jednog dana kada se rat okonča. Iz tih veza nerijetko su se rađala djeca, takozvani ameroazijci, od kojih su se mnogi odrastanjem susretali s diskriminacijom i stigmatizacijom u društvu.

Putovanje u tamnu stranu ljudske prirode

Nevjerojatan roman, pun napetih sukoba, konfrontacija i neočekivanih obrata. Autorica vješto gradi atmosferu napetosti i tjeskobe, istražujući teme krivnje, identiteta i granica ljudske psihe. Jedan slučajni susret, nepromišljeno odavanje privatnih detalja krivoj osobi može vam zauvijek promijeniti život. Suosjećat ćete s Guyem koji je uhvaćen u klopku iz koje nema izlaza, a zaprepastit će vas Brunina monstruoznost, hladnokrvnost, ekscentričnost i ne prezanje ni pred čime da ostvari svoj bolesni naum.

Velika priča o malim ljudima

Svojim britkim stilom, lišenim svakog žanrovskog ograničenja, kombinacijom sadašnjosti i prošlosti, Boris vjerno prikazuje svu bjedu života na škrtom kamenom tlu, mladenačke snove, prve ljubavi, primitivnost zajednice,gorke sudbine i odraz vremena bez imalo karikature i pretjerivanja. Istovremeno preispituje i moralne dvojbe, prikrivanje zločina kada dolazi iz “svetih” redova, opravdanost osvete i kaznu koja nedvojbeno slijedi za naše postupke.

Hodaj, samo hodaj, u tome je sva umjetnost!

Alenka Ziherl, bivša profesionalna veslačica, sada gotovo pedesetogodišnjakinja živi sama i radi u sestrinoj turističkoj agenciji. Prije 30 godina tragična smrt mladenačke ljubavi preokrenula joj je život naopačke i ostavila ju s dubokim traumama. Njezina sestra Damjana godinama se već  želi otisnuti na hodočasnički put Camino, no Alenka smatra da se radi o precijenjenoj profitabilnoj navlakuši, a razni procesi koji bi se tijekom hodanja trebali odvijati u ljudima činili su joj se poput pokušaja da zadivimo sebe i druge, a ne istinskog traženja duhovnog.  

“Povezanost je samo riječ kada se ne osjeća u nutrini.”

Ia Genberg suptilno nas uvodi u emocionalni vrtlog svoje glavne junakinje, njezine ljubavi i prijateljstva obilježena gubitcima i traganjima. Iako našoj pripovjedačici ne doznajemo ime, iz crtica njezinog života i odnosa s drugima saznajemo podosta o njoj samoj, dokaz da smo mi zapravo ogledalo naših iskustava odnosa s drugima. Predivan roman, prepun promišljanja o životu na svega nešto više od stotinjak stranica koji će vas potaknuti na razmišljanje o vlastitim odnosima, životim odlukama i pravim vrijednostima.

“Nitko ne može nacrtati atlas duše”

O tijelu duše znamo mnogo više nego o duši. Nitko ne može nacrtati atlas duše. Tek ponekad mogu se naslutiti njegove granice. Ondje, blizu njih, kako im se približavate, osjetit ćete snažne vibracije i otkriti detalje toliko fine da ih se teško može opisati našim lijepim, ali ograničenim jezikom. Rizično je, pa čak i opasno približiti se duši. Ali taj prostor mami i što dulje živiš, privlačnost postaje sve jača.”