“Povezanost je samo riječ kada se ne osjeća u nutrini.”

Ia Genberg suptilno nas uvodi u emocionalni vrtlog svoje glavne junakinje, njezine ljubavi i prijateljstva obilježena gubitcima i traganjima. Iako našoj pripovjedačici ne doznajemo ime, iz crtica njezinog života i odnosa s drugima saznajemo podosta o njoj samoj, dokaz da smo mi zapravo ogledalo naših iskustava odnosa s drugima. Predivan roman, prepun promišljanja o životu na svega nešto više od stotinjak stranica koji će vas potaknuti na razmišljanje o vlastitim odnosima, životim odlukama i pravim vrijednostima.

Djevojčica je.. Da, da, pa i to je isto lijepo.

“Jedne večeri k nama su svratila dva gospodina, moraju nam postaviti neka pitanja. Sjede s tatom za stolom u blagavaonici, jedan označava polja u obrascu koji je izvadio iz torbe. Po mojim procjenama, riječ je o popisu stanovništva 1964., imam pet godina. Sramežljiva sam i znatiželjna istovremeno, skrivam se iza kauča. ‘Imate li djece?’ pita gospodin. ‘Ne’, odgovara otac. ‘Imam dvije djevojčice.’”