Camille Laurens – Djevojčica
‘Imate li djece?’ pita gospodin. ‘Ne’, odgovara otac. ‘Imam dvije djevojčice.’
Za Laurence biti djevojčica nije uopće lijepo. Njezin otac na popisu stanovništa izjavi da nema djece, ima samo dvije djevojčice. Zapravo tri, ali je jedna nažalost umrla. Laurence se boji da je umrla jer ju ona nije htjela jednako kako njezina sestra nije htjela nju. Kad je stari rođak za kojeg svi znaju da je naudio mnogim djevojčicama počne seksualno zlostavljati, žensko vijeće obitelji odluči da je najbolje šutjeti o tome. Sramota je. Neka samo zaboravi što se dogodilo i ne približava mu se. A njoj je tek 11.
Tvoj otac odlazi. Sve mu je odjednom zamorno, prazan je, ide leći – pupčana vrpca, dojenje, kupanje, ne, hvala, za četiri sata morat će biti u ordinaciji. Nazvat će familiju u Ardecheu kontrolirajući promukli glas: ‘Djevojčica je.. Da, da, pa i to je isto lijepo.’ Djevojčica. Eto ga, rečeno je, to je to. Šampanjac ostaje u automobilu, u Peugeotu 403. Da je bio dječak, pomogao bi pri kupanju čisto da uživa u plutanju jednog spolovila. Ali budući da je djevojčica…Nema se tu što vidjeti. Ne, nije on nesretan. Samo što radosti nedostaje neka sitnica, eto to.
Zaljubit će se i ostati trudna sa 17. Kako je maloljetna, lažirajući majčin potpis uspije pobaciti. Udat će se, nosit će sina, njezin otac će konačno biti sretan.
Nikad se ne kaže nerealizirana djevojčica, jeste li to primijetili? Zato što nijedan dječak, ili gotovo nijedan, ne sanja o tome da bude djevojčica… Nerealizirani dječak, to je djevojčica kojoj je nedostajalo slobode da bude dječak. Djevojčice trpe zato što nisu slobodne.
Otac će ju i nagovoriti da od svoje ginekologice prijeđe kod “boljeg” ginekologa, sina njegovog prijatelja, onoga koji misli da se hrabrost iskazuje trpljenjem boli jer samo prirodno je ono što se računa. I koji je kriv što Laurence nikada neće imati sina. Ali zato će imati djevojčicu. Pa, i to je isto lijepo.
Gubitak prilike, sada i ovdje, to znači biti netko tko ne bira, netko kime manipuliraju, igračka laži, predmet spletkarenja, ulog prešutnog sporazuma, osoba o čijoj sudbini, životu, nesreći i radosti odlučuju mino nje, izvan nje, njoj usprkos, njezini roditelji, gazde, muškarci. Vidiš, gubitak prilike, to znači biti žensko.
Izvanredna knjiga. Camille besprijekornim stilom uspjeva prikazati ženska iskustva dvadesetog stoljeća, sav primitivizam, mizoginiju, seksizam, neravnopravnost i nejednakost kojima su žene izložene. Prepuna emocija, nježnosti, ali i boli podsjetit će vas na sve što su žene morale proći, a i danas prolaze, kako bi se njihova prava barem donekle izjednačila sa muškima.
Vidiš, mama, razlika između muškaraca i žena je u tome što se muškarci boje za svoju čast, a žene za svoj život. Kad ispadneš smiješan, to te neće ubiti, ali nasilje hoće.
Laurence je nezaboravna junakinja koju ćete obožavati, koja od nesigurne djevojčice izrasla u jaku ženu unatoč tome što su joj pokušali zatomiti glas, želje i izbore, junakinja koja se izborila za bolji svijet za svoju djevojčicu.
Ponekad je dovoljna samo jedna rečenica da se sruše spomenici. Raspada se kula strave, bedemi stida, toranj u kojem smo bile i zatočenice i tamničarke, i odjednom smo na suncu, nema više puškarnica. Oštar zrak ispunjava pluća, grebe i pročišćava, i premda je svjetlost jaka, nismo zaslijepljeni.