O tijelu duše znamo mnogo više nego o duši. Nitko ne može nacrtati atlas duše. Tek ponekad mogu se naslutiti njegove granice. Ondje, blizu njih, kako im se približavate, osjetit ćete snažne vibracije i otkriti detalje toliko fine da ih se teško može opisati našim lijepim, ali ograničenim jezikom. Rizično je, pa čak i opasno približiti se duši. Ali taj prostor mami i što dulje živiš, privlačnost postaje sve jača.”
Roman o ženskoj snazi i solidarnosti
“Na mnoga putovanja ljudi ne bi krenuli, mnoge velike odluke ne bi donosili kad bi unaprijed znali koliko to napora iziskuje. Stvari se mogu dovršiti samo kad se ne razmišlja previše o poslu koji treba obaviti, a nakon svega najbolje je pokušati sve zaboraviti.”
Čovjek koji se skrivao punih 30 godina
Onoda je posvuda čuo i glasine i viđao letke koji su izvještavali o završetku rata, ali nije ih smatrao vjerodostojnima, u njegovom umu sve je bila zavjera. Ostao je tako skriven, pazite sad, sve do 1974. godine. Punih 30 godina Onoda se skrivao i borio protiv nepostojećeg neprijatelja. Te 1974. godine do njega je uspio doći mladi japanski student Norio Suzuki i objasniti mu da je rat konačno završen. Onoda više nije imao izbora, predao je svoje oružje i uniformu predajući se filipinskim vlastima.
Briljantni roman mladog Senegalca
Tko je T. C. Elimane, pisac zagonetnih inicijala koji je napisao jednu jedinu knjigu, a zatim nestao bez traga? O njemu se zna samo da je dobio studijsku stipendiju, stigao u Pariz i 1938. objavio roman Labirint nečovječnog koji je postigao neviđen uspjeh u Francuskoj. Autoru su prognozirali brojne prestižne nagrade, no onda ga je književna kritika sasjekla proglasivši djelo plagijatom. Izdavač povlači knjigu iz prodaje i uništava sve zalihe, a Elimaneova sudbina ostaje misterij.
Roman koji slavi knjige i čitanje
Devetnaestogodišnja Cussy Mary Carter koju svi zovu Bluet rođena je sa rijetkim nasljednim krvnim poremećajem koja izaziva plavu boju kože, methhemoglobinemijom. Tridesetih godina prošlog stoljeća u Kentuckyju to je sasvim dovoljno da bude svrstana u obojene, da joj se zabrani prisustvovanje na raznim događanjima i odlazak u crkvu.
Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2021. godine
Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2021. godine, britanski pisac rođen na Zanzibaru Abdulrazak Gurnah ispričao nam je čudesnu priču u vrijeme kolonizacije Istočne Afrike od strane Njemaca, Britanaca, Francuza, Belgijanaca, Portugalaca i Talijana koji su održavali svoje kongrese, iscrtavali zemljovide i pokoravali afrički narod bez nekog većeg napora.
Što biste učinili da odjednom možete živjeti vječno?
Jose Saramago – Kolebanje smrti Slijedećeg dana nitko nije umro. Ta činjenica, toliko protivna životnim zakonima, izazvala je u mnogim duhovima veliku pomutnju, što je posve opravdano, ako se prisjetimo da ni u jednom od […]
Uhođenje na ženski način
Ovo je nevjerojatno dobro napisana knjiga. Marina Vujčić savršeno je okarakterizirala nesretnu, usamljenu i odbačenu ženu. Katarina svoju romansu proživljava u mislima pišući pisma novom susjedu kojem čak ne zna ni ime. Njezina opsesija ponekad će vam se činiti pretjerana, a osveta susjedu “Ozrenu” koji niti ne zna što Katarina osjeća, na rubu ludila.
“Gledajući sebe, gledamo druge”
“ Što se vrijeme više odmiče, to ga manje cijenimo. Zbog nečijeg kašnjenja od nekoliko sekundi dignut ćemo galamu, stisnuti sirenu u autu i vikati kroz prozor, iako semafor namiguje tek žutim svjetlom. S druge strane, sposobni smo puste godine pomesti pod tepih, kao da je prošlost nešto tako nebitno, iako smo toj istoj prošlosti podignuli spomenike i sagradili joj muzeje. Kad je prolaznost u igri, čemu nas prošlost uopće uči? Prolazi li vrijeme ili prolazimo mi?”
“Između mene i smrti stoji još samo moja dementna mati.”
Annie Ernoux iskreno i bez zadrške progovara o odnosu s majkom i o krivnji koju osjeća, prepoznaje se u majčinoj sudbini i preispituje prolaznost života. Ernaux je u svojoj boli i zapisima koje se jedva natjerala ponovo iščitati i objaviti još jednom dokazala da je apsolutna kraljica pisane riječi i prenošenja osjećaja.