Kim Michele Richardson – Knjižničarka na konju
Devetnaestogodišnja Cussy Mary Carter koju svi zovu Bluet rođena je sa rijetkim nasljednim krvnim poremećajem koja izaziva plavu boju kože, methhemoglobinemijom. Tridesetih godina prošlog stoljeća u Kentuckyju to je sasvim dovoljno da bude svrstana u obojene, da joj se zabrani prisustvovanje na raznim događanjima i odlazak u crkvu.
Tih godina pokrenute su i Knjižnice na konjima koje su zapošljavale uglavnom žene koje bi se onda pješačile, jahale ili veslale do teško dostupnih i zabačenih mjesta kako bi stanovnicima donosile prikupljene i donirane knjige i širile pisanu riječ. Bluet i sama izrađuje razne albume sa receptima i savjetima za čišćenje.
Neki od nas su privlačniji od drugih, neki tvrđi, neki mekši. Postoje živahni i dosadni, ružni i lijepi, stari i mladi. Ali na kraju smo svi tvorevine načinjene od Njegove tkanine. Samo to i ništa drugo.
Budući da joj je majka rano umrla, otac ju je odlučio udati kako bi je spasio teške sudbine i pobrinuo se za nju. No za Bluet udvarača baš i nema, njezina ih boja kože odbija. Otac se nadao da će se njegova kćet udati za nekoga tko će je odvesti iz tog brdovitog i siromašnog kraja i omogućiti joj dostojanstveniji život. No čovjek koji ju je došao zaprositi bio je sve suprotno od toga. Srećom za Bluet, njezin je suprug imao 62 godine i srce ga je izdalo pa je ponovno bila slobodna posvetiti se poslu koji voli, biti knjižničarka.
Povratak knjigama bio je utočište za moje srce. I preplavila me radost, ublažila moje jade, oprostila uvredu ugašene mladosti i snova koji su umrli zbog teška života, okrutne zemlje i nemilosrdnih ljudskih stavova, naklonosti i predrasuda.
Bez obzira na sve prepreke, teško dostupni i brdoviti teren, poniženja od ostalih stanovnika, a pogotovo žena, neprestane gladi koj- je odnosila mnoge živote, Bluet sa ljubavlju i strašću skuplja i dostavlja knjige, čita onima koji to sami ne mogu i pokušava prikupiti prikladne naslove za svako dijete i svaku mušteriju koju ima, trudeći se i onima koji su bili nepovjerljivi prema knjigama približiti ljepotu pisane riječi.
Koliko je dugo čuvao taj bombon za mene i čekao da mi ga dade? Koliko je puta od grčeva gladi bio u napasti da ga pojede? Koliko ga je puta želudac bolio zbog oskudice hrane? A ipak, njegova ljubav prema riječima i knjigama bila je jača.
Kada liječnik konačno ustanovi da za njezinu bolest ima lijeka, koji je doduše bio samo privremeno riješenje i izazivao strašne nuspojave, Bluet mora odlučiti želi li pod svaku cijenu imati bijelu boju kože kako bi se uklopila među one koji ju ne žele ili biti ono što zaista je, bez obzira na boju kože.
Osjetila sam da mi se grlo stisnulo i najjasnije od svega shvatila sam da za njega želim bijelu kožu. Mir koji nikad nije imao. I načas sam si dopustila pomisliti koliko bi nam oboma život bio lakši i sigurniji da nismo obojeni.
Divan, feel good roman, roman koji slavi čitanje i pokazuje nam koliko nas knjige i u najtežim životnim situacijama mogu obogatiti i ostaviti neizbrisiv trag. A Bluet? Oh, ta divna požrtvovna mlada žena ostavit će vas bez daha svojom upornošću, ljubavlju i brigom za zajednicu.
U svih mojih devetnaest godina na ovoj zemlji, nitko od stanovnika grada, nijedna bogobojazna duša nije srdačno primila ni mene ni moje roditelje u svoju crkvu u svoj dom…. U njihovu svijetu bila sam nitko i ništa. Za njih sam bila posve bezvrijedna.
