Olga Tokarczuk – Bizarne pripovijesti Čovjek koga vidiš ne postoji zato što ga ti vidiš, već zato što on gleda tebe. Volite li bizarne priče? I što je to uopće bizarno? Jesu li to ekscentrični […]
“Povezanost je samo riječ kada se ne osjeća u nutrini.”
Ia Genberg suptilno nas uvodi u emocionalni vrtlog svoje glavne junakinje, njezine ljubavi i prijateljstva obilježena gubitcima i traganjima. Iako našoj pripovjedačici ne doznajemo ime, iz crtica njezinog života i odnosa s drugima saznajemo podosta o njoj samoj, dokaz da smo mi zapravo ogledalo naših iskustava odnosa s drugima. Predivan roman, prepun promišljanja o životu na svega nešto više od stotinjak stranica koji će vas potaknuti na razmišljanje o vlastitim odnosima, životim odlukama i pravim vrijednostima.
“Nitko ne može nacrtati atlas duše”
O tijelu duše znamo mnogo više nego o duši. Nitko ne može nacrtati atlas duše. Tek ponekad mogu se naslutiti njegove granice. Ondje, blizu njih, kako im se približavate, osjetit ćete snažne vibracije i otkriti detalje toliko fine da ih se teško može opisati našim lijepim, ali ograničenim jezikom. Rizično je, pa čak i opasno približiti se duši. Ali taj prostor mami i što dulje živiš, privlačnost postaje sve jača.”
“Gledajući sebe, gledamo druge”
“ Što se vrijeme više odmiče, to ga manje cijenimo. Zbog nečijeg kašnjenja od nekoliko sekundi dignut ćemo galamu, stisnuti sirenu u autu i vikati kroz prozor, iako semafor namiguje tek žutim svjetlom. S druge strane, sposobni smo puste godine pomesti pod tepih, kao da je prošlost nešto tako nebitno, iako smo toj istoj prošlosti podignuli spomenike i sagradili joj muzeje. Kad je prolaznost u igri, čemu nas prošlost uopće uči? Prolazi li vrijeme ili prolazimo mi?”
Kratke priče mlade Sare koje će vas oduševiti
Ja sam malo tvrđi orah, s ljuskom od kamena i srcem od ugljena. Razbijam se samo kad odlučim, i to uz škicanje publike da se uvjerim da to radim kako treba. Sara Kopeczky Bajić – […]