Skoro 3 milijuna Amerikanaca služilo je u Vijetnamu tijekom rata. Većina njih bili su mladi ljudi pa stoga ne čudi tadašnji nagli porast industrije seksa koja je uključivala stotine tisuća mladih Vijetnamki koje su radile kao seksualne radnice uglavnom zbog materijalne koristi. Neke su se dobrovoljno upustile u veze s američkim vojnicima sanjareći o boljoj budućnosti u dalekoj Americi i nadajući se da će ih njihov odabranik povesti sa sobom jednog dana kada se rat okonča. Iz tih veza nerijetko su se rađala djeca, takozvani ameroazijci, od kojih su se mnogi odrastanjem susretali s diskriminacijom i stigmatizacijom u društvu.
Čovjek koji se skrivao punih 30 godina
Onoda je posvuda čuo i glasine i viđao letke koji su izvještavali o završetku rata, ali nije ih smatrao vjerodostojnima, u njegovom umu sve je bila zavjera. Ostao je tako skriven, pazite sad, sve do 1974. godine. Punih 30 godina Onoda se skrivao i borio protiv nepostojećeg neprijatelja. Te 1974. godine do njega je uspio doći mladi japanski student Norio Suzuki i objasniti mu da je rat konačno završen. Onoda više nije imao izbora, predao je svoje oružje i uniformu predajući se filipinskim vlastima.
Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2021. godine
Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2021. godine, britanski pisac rođen na Zanzibaru Abdulrazak Gurnah ispričao nam je čudesnu priču u vrijeme kolonizacije Istočne Afrike od strane Njemaca, Britanaca, Francuza, Belgijanaca, Portugalaca i Talijana koji su održavali svoje kongrese, iscrtavali zemljovide i pokoravali afrički narod bez nekog većeg napora.
“Bez vlastita jezika čovjeku dolaze samo životinjske misli.”
“U prošlosti sam ponekad znala reći da sam slobodna, neovisna, ali nikad emancipirana, oslobođena. Potražila sam na internetu točno značenje te riječi i zaključila da se nisam morala osloboditi ni od svojih roditelja, ni od svog supruga, čak ni od mjesta u kojem sam se rodila. Morala sam se osloboditi samo od sebe same…”
“Između mene i smrti stoji još samo moja dementna mati.”
Annie Ernoux iskreno i bez zadrške progovara o odnosu s majkom i o krivnji koju osjeća, prepoznaje se u majčinoj sudbini i preispituje prolaznost života. Ernaux je u svojoj boli i zapisima koje se jedva natjerala ponovo iščitati i objaviti još jednom dokazala da je apsolutna kraljica pisane riječi i prenošenja osjećaja.
Opasan način života koji je rezultirao prijevremenom smrću
GERDA BLEES – MI SMO SVJETLOST Mi smo kognitivna disonanca. Mi smo neugodan osjećaj koji nastupa kad se stvarnost ne poklapa s vašim uvjerenjima. Kad na temelju vlastitog ponašanja morate zaključiti da ste malodušniji, uskogrudniji […]
Sjećanja na Taškent
Želimo li sve ispričati jasno i detaljno… onda taj život treba prokopati sa svih strana: i s početka, i s kraja, i po sredini. A ako budemo marljivo kopali, iskopat ćemo nešto šta nas neće […]