Marina Vujčić – Susjed
Katarina Butković u svojim kasnim tridesetima nakon bolnog prekida višegodišnje veze živi sama u iznajmljenom stanu. Osim što je doživjela izdaju od bivšeg partnera i nekada najbolje prijateljice, Katarina nema nikoga kome bi se mogla povjeriti. Otac je njezinu majku ostavio kada je bila trudna s njom i nikada ga nije upoznala, a sa majkom i starijom sestrom nije u najboljim odnosima. Na očigled majka svu pažnju poklanja Katarininoj sestri, dok njoj udjeljuje samo kritike. Nesretna i usamljena, žudeći za ljubavlju, Katarina jednog dana primijeti novog susjeda i tada kreće njezina opsesija njime.
Ovo je nevjerojatno dobro napisana knjiga. Marina Vujčić savršeno je okarakterizirala nesretnu, usamljenu i odbačenu ženu. Katarina svoju romansu proživljava u mislima pišući pisma novom susjedu kojem čak ne zna ni ime. Njezina opsesija ponekad će vam se činiti pretjerana, a osveta susjedu “Ozrenu” koji niti ne zna što Katarina osjeća, na rubu ludila.
Ovu smo knjigu čitali u sklopu izbora za KroBuk. Rasprava je bila izuzetno zanimljiva, a podijelili smo se na one koji smatraju da je Katarina za psihijatriju i na one, kojima i ja pripadam, koji misle da je zapravo samo tužna, oštećena, željna ljubavi i pažnje i izrazito infantilna zbog svega što je u životu prošla. U svakom slučaju, što god mislili o Katarini, Marina Vujčić još je jednom pokazala svoju vještinu u psihološkoj karakterizaciji svojih likova. Od mene velika preporuka.