Uhođenje na ženski način

Ovo je nevjerojatno dobro napisana knjiga. Marina Vujčić savršeno je okarakterizirala nesretnu, usamljenu i odbačenu ženu. Katarina svoju romansu proživljava u mislima pišući pisma novom susjedu kojem čak ne zna ni ime. Njezina opsesija ponekad će vam se činiti pretjerana, a osveta susjedu “Ozrenu” koji niti ne zna što Katarina osjeća, na rubu ludila.

“Gledajući sebe, gledamo druge”

“ Što se vrijeme više odmiče, to ga manje cijenimo. Zbog nečijeg kašnjenja od nekoliko sekundi dignut ćemo galamu, stisnuti sirenu u autu i vikati kroz prozor, iako semafor namiguje tek žutim svjetlom. S druge strane, sposobni smo puste godine pomesti pod tepih, kao da je prošlost nešto tako nebitno, iako smo toj istoj prošlosti podignuli spomenike i sagradili joj muzeje. Kad je prolaznost u igri, čemu nas prošlost uopće uči? Prolazi li vrijeme ili prolazimo mi?”