10.12. održan je prvi susret čitateljskog kluba KroBuk za koji smo čitali knjigu Franje Janeša “Petlja” u prostoru The Book bara.
Petlja je Janešov peti roman i sadrži pet poglavlja u kojem pobliže upoznajemo pojedine likove, samohranu majku koja pokušava pronaći zajednički jezik sa svojim sinom tinejdžerom, Dalmatinku koja novčane probleme rješava odlaskom kod kamatara, utjerivača dugova zaljubljenog u šefovu dužnicu, mladića iz mješanog braka i Srbina koji voli Hrvatsku. Čitajući roman lako ga možete zamisliti na filmskom platnu, a zanimljiva činjenica koju nam je Franjo i osobno otkrio je kako je Petlja u svojoj prvotnoj verziji zaista i bila scenarij.
Čitala san da je polovica uspomena čista izmišljotina. Ako i jest, sasvim jasno vidim naša nasmijana lica, osjećan odjeke te sreće i tog uzbuđenja. I želin te ljude natrag. Ta scena je valjda tipični holivudski happy end. Postoji razlog zašto nam nikad ne prikažu što se dogodi nakon odjavne špice. Taj dio zove se život. I sranje je.
Franjo nam se pridružio na razgovoru i sve nas oduševio. Puna 3 sata razgovarao je s nama, odgovarao na pitanja, prepričavao nam anegdote, predstavio svoje ranije romane, a i zasvirao na gitari čime nam je priuštio večer za pamćenje koju će biti teško nadmašiti.
Smiruje me kada prstom prelazim po drvenoj gravuri. Linija se zavija u samu sebe i teče bez početka i kraja, ko uglata zmija iz one prastare igrice. Vjerojatno su istočnjački likovi koji su ga dizajnirali htjeli reći da život nema kraja. Nasreću, u krivu su. Što se mene tiče, stvar je ful jasna: postoji rođenje i postoji smrt. I onaj manje ili više neugodan trenutak držanja daha u sredini, koji je u kozmičkim razmjerima, ako se uzne u obzir starost svemira, samo treptaj oka. Pomisao da me se za stotinjak godina, što je također samo treptaj oka, nitko neće sjećati i da će biti ko da nikada ni nisam postojao donosi čudni kombinaciju sjete i olakšanja.
Umjesto preporuke da pročitate Petlju samo ću napomenuti da je najmanja ocjena za knjigu visoka četvorka, da smo jedva našli poneku zamjerku i da je mnoge Janešovo pisanje ponukalo da pročitaju još njegovih romana.
Hvala svima koji su došli, a posebna zahvala ide Franji Janešu koji se između gledanja utakmice i druženja s nama odlučio za ovo drugo.