U Kocki vrijeme ne postoji. Umjesto njega postoji nešto rastegnuto i bezimeno, bez sadašnjosti, prošlosti i budućnosti, što ja ispunim životom kakav zamislim ili kojeg se sjetim.
Susan Abulhawa – Srest ćemo se opet, sestro moja
Nahr živi u Kocki, modernoj zatvorskoj ćeliji u Kuvajtu. Ponekad ju posjećuju ljudi, uglavnom novinari, stručnjaci za ljudska prava, neki poslovni ljudi. Jer Nahr je politička zatvorenica, a njezina prošlost zanima mnoge. U Kocki je nemoguće pratiti dane, sve je digitalizirano, čak je i odlazak pod tuš neizvjesan. Osuđena za zločin protiv države čiji razlog ćemo polako otkrivati do samog kraja i zatvorena u nadi da će vlasti dovesti do sadašnjeg muža kojeg smatraju vođom pokreta otpora, Nahr se prisjeća i bilježi nekadašnji život izvan tog betonskog bloka kada su dani još uvijek imali smisla i nade.
Osjećaji ovdje brzo nestaju. Sjećanja izblijede. Ostaju samo činjenice koje su ih pratile. Ovdje ne plačem. Nema dovoljno prostora za reakcije srca. Nema vjetrova koji bi ga uzdrmali. Ovdje tišina nije odsutnost zvuka, nego prisutnost guste, nepokolebljive mirnoće. Poput tamne tvari u svemiru, tišina je ovdje živa sila koja se uvuče u svaki kutak i šav.
Susan Abulhawa – Srest ćemo se opet, sestro moja
Nahr se rodila u kuvajtskom getu u kojem su smještene palestinske izbjeglice.
Udala se vrlo rano za dosta starijeg palestinskog borca za slobodu, ali on je jednoga dana samo nestao ostavivši je tako bez novaca i bez statusa. Upoznavši Um Buraq, svodnicu, Nahr kreće na mučno putovanje prepuno lažnog glamura, novaca, zlostavljanja i trauma. Pokreće je jedino zadovoljstvo što može prehraniti obitelj i bratu osigurati školovanje na fakultetu kako bi postao doktor.
Ležim na krevetu gledajući u strop i pokušavam se prisjetiti neba, zvijezda, sunca i oblaka. U trenucima poput ovih, vrijeme se ušulja izvana i teško mi padne. Čak i kad nema planova i ambicija, inicijativa, namjera, dogovora, ni nade, ipak ostaje nezatomljiv instinkt da zabilježiš život.
Susan Abulhawa – Srest ćemo se opet, sestro moja
Nakon američkog napada na Irak, Nahrina obitelj opet se nađe i izbjeglištvu i seli u Jordan. Kako bi riješila svoj status i razvela se službeno, Nahr odlazi u Palestinu kod muževe obitelji gdje se zaljubljuje u njegovog mlađeg brata Bilala.
Trpjela sam i čekala, kao što to čine djevojke. Čak i one zločeste poput mene. Mi trpimo i čekamo udovoljavajući hirovima muškaraca jer su nam ponekad ugroženi životi… Dok se jednom ne osvetimo.
Susan Abulhawa – Srest ćemo se opet, sestro moja
Ovo je druga strana priče o Palestini koja se morala ispričati, priče koju nam donosi nevjerojatno hrabra Nahr stvorena od glasova velikog broja žena koje je autorica intervjuirala i čije je priče iz ratom razorene zemlje saslušala. Rastavit će vas u komadiće pa ponovo sastavljati, baš onako kako se i Nahr dizala i padala.
Čast je na ovom jebenom svijetu luksuz kojeg se čovjek lako odrekne kad nema od čega živjeti ili kad izgubi krov nad glavom.
Susan Abulhawa – Srest ćemo se opet, sestro moja
Kada vam je posebno stalo do likova, pa i do onih sa margina društva čija ponašanja možda ne podržavate, kada se naježite na sve što prolaze, kada uživate u svakoj napisanoj rečenici pa bila ona i toliko mučna da vam natjera suze na oči, onda znate da čitate nevjerojatno djelo. Od mene ogromna preporuka.
Preživjeti uz pomoć međusobne ljubavi znači da volimo i svoje pretke. Da razumijemo njihovu bol, borbu i sreću. Znači da volimo svoje kolektivno pamćenje, tko smo, kakvi smo.
Susan Abulhawa – Srest ćemo se opet, sestro moja
Susan Abulhawa je palestinsko-američka spisateljica i aktivistica za ljudska prava. Autorica je nekoliko knjiga, te osnivačica nevladine organizacije Playgrounds for Palestine. Živi u Pennsylvaniji. Njezin prvi roman, Jutra u Jeninu, preveden je na 32 jezika i prodan u više od milijun primjeraka.