Toliko je onih čiji vapaj za pomoć ne čujemo

Možda u stvarnosti ne postojim. Možda u stvarnosti samo oponašam. Možda mogu samo apsorbirati tuđe podražaje, navike, misli, priljubljujem se, prilagođavam se, adaptiram se i pripitomljavam. Dok se moje konture ne razliju i ne stope s okolinom, dok se hromatociti u mojoj koži ne oboje kao uzorak tapeta u kućama onih drugih, dok ne počnem mijenjati agregatno stanje, mijenjati se u kašu, u bljuzgavicu, u lokvu koja se upija u tepih. U tepih u kućama onih drugih.

Nisam svoja.

Moram se priljubljivati. Parazatiram.

Ovisna sam. Nepotpuna.

Okvir bez slike. Metlica bez lopatice. Polupravac. Nedovršena re-

Lucie Faulerová – Spašavanje smrti

Dok vlak juri, klopoče i ubrzava iza prozora kupea, Mari, poput prizora krajolika, mislima prolaze prizori iz djetinjstva. Nekad je maštala kako će jednog dana postati mađioničarka, silno ju je zanimao svemir, vrijeme je provodila sa sestrom Madlom u djevojačkim maštanjima, hihotanju i šaputanju koje je ponekad izluđivalo njihovog brata Adama. Majka je bila prisutna i nije, sve do onog dana kada je potpuno nestala. I Madla je jednog dana nestala, samo se ugasila, svojevoljno. Kamo se to nestaje, pitala se Mari.

Htjela sam se izgubiti. Proučiti kamo se nestaje. I onda se opet vratiti. Vratiti.

Lucie Faulerová – Spašavanje smrti

Mari je također htjela nestati, možda ne baš zauvijek, jedan dio nje svakako se htio još zadržati na životu, možda tek nestati na tren pa se vratiti. Proučavala je ona načine nestajanja, no svaki bi je tek djelomično osakatio, ostavljajući je tako da se i dalje bori sa demonima.

Vjerojatno nikada nisam bila svoja. Uvijek su to bili svjetovi onih drugih, u koje sam se ja samo prikrala. Uselila sam se u njih kao u strane kuće.

Lucie Faulerová – Spašavanje smrti

Ako okrenete sadržaj i pokušate razumijeti nazive poglavlja, sigurna sam da će vam to teško uspjeti, za razumijevanje ćete ipak morati pročitati Marinu priču. Iako se ponekad čini da Mari radi sve kako bi nestala, njezino ozlijeđivanje samo je poziv u pomoć, vapaj da ju netko čuje i primijeti.

Čovjek tako dugo gleda u otvor tunela dok ga on ne proždre.

Lucie Faulerová – Spašavanje smrti

Toliko je onih čini vapaj ne čuje nitko i koji naposlijetku uspiju u namjeri da zauvijek nestanu. Mari nam pripovijeda i o mnogim činjenicama, načinima i uspješnosti nestajanja. Tko zna predomisle li se u zadnjem trenutku, ali tada već bude prekasno.

Znate li što je nulto stanje? Ne? Stanje čiste ljubavi koja nema nikakvih ograničenja. Svi mi ovdje imamo nekakvu leću kroz koju promatramo svijet, samo što je ta leća puna nanosa.

Lucie Faulerová – Spašavanje smrti

Originalno napisan, ritmičan, ponekad duhovit, ponekad sjetan, ovaj roman svakako će stići na svoje zacrtano odredište – do srca čitatelja. A Mari će možda konačno pronaći smisao i utočište, ljepotu u onome što je sama narušila, utjehu u onima koji su ostali i nadu da još uvijek u životu može postići stvari o kojima je maštala.

Volim upute. Zadnjih godina razvila sam pravu ovisnost o njima. Ponekad dok ih čitam proživljavam onaj osjećaj blizak katarzi, kao kad začujete pjesmu koja pjeva upravo o vama ili čitate pjesmu u kojoj se piše baš točno o vama! – čak to izražava mnogo bolje no što biste to ikada sami mogli.

Lucie Faulerová je češka spisateljica. Diplomirala je bohistiku na Sveučilištu Palacký u Olomoucu. Njezin debitantski roman Lapači prachu nominiran je za nagradu Magnesia Litera 2017. i nagradu Jiří Orten. Posljednji roman, Djeva smrti, također je nominiran za „Magnesiju Literu“ u kategoriji najboljeg proznog djela i dobitnik je Europske nagrade za književnost 2021. godine.

Lucie Faulerová – Spašavanje smrti