Obiteljsko okupljanje prepuno intriga

Defne Suman – Za doručkom

Mi smo sretna generacija. Generacija između. Svjedoci revolucije što je iz korijena promijenila ljudske odnose. Dovoljno stari da poznajemo stare modele, a ipak dovoljno mladi da se možemo prilagoditi novima.

Širin Saka poznata je slikarica koja uskoro slavi svoj stoti rođendan. Na njezinu proslavu doći će i proslavljeni novinar Burak kako bi napravio najvjerojatnije poslijednji intervju sa vremešnom slikaricom. Buraku je to davna želja, molio je njezinu unuku Nur nebrojeno puta da mu dogovori susret s njom no ona je to vješto izbjegavala. 

Ne možeš „zarobiti trenutak.“ Ne možeš čak ni ostati u trenutku jer već kada pomisliš na njega, on postaje kadar filma zvani prošlost. Život se ne sastoji ni od čega drugog osim od uspomena.

Jednako kako je vješto izbjegavala Burakovu iskrenu ljubav. Davala mu je tek mrvice u pauzama između svojih veza. S druge strane, Nurin brat Fikret opsjednut je uzročno posljedičnim vezama za koje vjeruje da se prenose s generacije na generaciju. Jutro prije proslave mistično nestaje i nitko ga ne može pronaći. Njegov nestanak pokreće lavinu obiteljskih tajni, potisnutih i iskrivljenih sjećanja, rodbinskih veza, ali i pravu prirodu skoro stogodišnjeg prijateljstva Širin Sake i njezinog sluge Sadik-usta.

Defne Suman – fotografija preuzeta

Kako je ljudska psiha smiješna. Nakupina elektriciteta koja se zadovoljava s malo pozornosti. Ne kaže se bez razloga da sve počinje ljubavlju.

Nevjerojatno bogat i liričan stil pisanja, vješto prebacivanje perspektiva pripovijedanja, držanje u neizvjesnosti, polagano otkrivanje tajni, suptilno ubacivanje dobro istražene umjetnosti glazbe i slikarstva prošlog stoljeća, žive slike mjesta u kojem se radnja odvija, pomno razrađeni likovi – sve to svrstava Dafne u sam vrh turske književnosti.

Mi u svome životu ne možemo ništa kontrolirati. Sve je od početka definirano. Čak i ako nije, o svemu se odlučuje s mjesta do kojega ljudska volja ne može doći. Kako ti se intuicija izoštrava, tako i ti postaješ osjetljivijim kada je ta priča posrijedi. Više ne pokušavaš mijenjati igru i okretati je u smjeru kojim ti želiš da ide, nego samo ideš dalje, koračaš naprijed ne promišljajući kamo će te koraci odvesti. Dakle, nemaš neki određeni cilj.

Ovo je autorica koju svakako ne biste trebali zaobići, njezina djela čitaju se s posebnom nježnošću i toplinom, likovi će vam sa svim svojim manama i vrlinama silno prirasti srcu. Mene je oduševila i pridobila da s nestrpljenjem očekujem njezin idući roman i nove priče u koje ću se beskrajno zaljubiti.


Pisanje odvodi čovjeka u središte života. Vraća izgubljeno. Čovjek se ne može riješiti svojih unutarnjih praznina dok ne zaroni u srž života.