Dani koje proživimo po inerciji stapaju se jedan s drugim i polako, protokom vremena, blijede u sjećanju. Među njima najbolje pamtimo dane obilježene nesvakidašnjim događajima, one koji su nas na neki način promijenili, usrećili ili unesrećili.
Zoran Pilić – Morositas cordis
Znate li što je morositas cordis? To vam je jedan rijedak i neistraženi poremećaj kojeg zovu mrzovolja srca. Kakva je to bolest i otkud to našem glavnom liku? Već je vrlo rano postao svjesan da je po prirodi nesretan i sklon mračnim raspoloženjima. Skoro pa nikada nije mislio da će stvari ispasti dobro – svijet je ionako jedan veliki kaos. Odrastao među knjigama, za koje je njegova majka mislila da su svakako bolji izbor od raznih jurcanja po vani sa drugom djecom, otkrio je stvari koje su ga u toj dobi prestrašile i koje nije razumio. Možda su njegovi problemi sa mrzovoljom srca počeli već tada.
Moju generaciju odgajali su pripadnici generacije čije je prirodno agregatno stanje bilo – zabrinutost. Opuštanje nije pametno, valja uvijek biti na oprezu, i to posebice kad je sve u redu. Moja mama bila je iznimno sumnjičava prema danima kada bi sve nilo u redu, jer poslije toga, vjerovala je, mora uslijediti nešto loše.
Zoran Pilić – Morositas cordis
I dok je prisiljen živjeti s tom dijagnozom, ne znajući o njoj ništa, misli mu se neprestano vraćaju u djetinjstvo. Prva nepromišljenost dovela je do raspada braka njegovih roditelja, druga do smrti starije djevojke u koju je bio zaljubljen, a treća do izdaje najboljeg prijatelja. U tim ranim danima proživio je vrtlog života, uspone i padove, zaljubljivanja, prijateljstva, gubitke i izdaje – sve one stvari koje i inače proživimo u mladosti. Sada, kako sam kaže “s pogrešne strane četrdesetih”, preostaje mu da se prepusti kolotečini života i pokuša natjerati to svoje oboljelo srce da nastavi obavljati svoju zadaću.
Prosječnom čovjeku, ako je miljenik božice Fortune, većina života prođe u kolotečini i, ako smo pametni, koliko nismo, težili bismo upravo tome – dosadi. Valja jednom pošteno priznati – avanture, veliki usponi i padovi, sve to trga živce, ostavlja ožiljke i neizostavno dođe na naplatu u poodmakloj dobi. Ni previše sreće nije neka sreća.
Zoran Pilić – Morositas cordis
Bez brige, čitajući “Mrzovolju srca” nećete biti mrzovoljni, ponekad će vas nasmijati, ponekad vratiti u vaše djetinjstvo, a ponekad potaknuti na razmišljanje. Jer takav je život, nastavlja se i onda kada nam nije do njega, baca nas u ponor da bismo se nakon toga uspeli ne vrh, donosi nam i tragedije i komedije i teče bez da nas pita za mišljenje. Ovo naoko lagano, zabavno i pitko štivo krije velike mudrosti i promišljanja o životu onako kako ih samo Zoran Pilić zna spretno upakirati u svoje romane. Čitajte!
Dok se ne nađeš, kako se veli, na pogrešnoj strani četrdesetih, smrt je više-manje nešto apstraktno, nešto što se događa drugima, ljudima koji su stari i bolesni. Kad se i sam uspentraš na vrh, kao šamarčina posred lica dočeka te spoznaja da je jedino što ti preostaje – put prema dolje, kotrljanje prema ništavilu.
Zoran Pilić – Morositas cordis
Zoran Pilić rođen je u Zagrebu između dva rata. Po pričama iz zbirke Doggiestyle na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu izvedena je predstava Seks, laži i jedan anđeo. Kratke priče i ulomci iz romana (i mrva poezije) prevedeni su na engleski, španjolski, njemački, poljski i makedonski jezik. S pričom Kad su Divovi hodali zemljom 2015. pobijedio na natječaju Festivala europske kratke priče.