MARGARET ATWOOD – PENELOPEJA
Voda se ne opire. Voda teče. Kad uroniš ruku, osjećaš samo milovanje. Voda nije čvrst zid, neće te zaustaviti. Ali voda uvijek ide kamo hoće i na kraju joj se ništa ne može suprotstaviti. Voda je strpljiva. Kad kaplje, istroši i kamen. Zapamti to, dijete moje. Zapamti da si napola voda. Ako ne možeš proći kroz neku zapreku, zaobiđi je. Voda zaobilazi.
Priču o Odiseju znaju gotovo svi. Slavni grčki ratnik opjevan je u Homerovoj Odiseji gdje je deset godina proveo u Trojanskom ratu, a isto toliko lutao Egejskim morem kako bi došao kući. Vješti lažac i domišljati junak koji preživljava zahvaljujući svom lukavstvu kod kuće je ostavio svoje ženu Penelopeju da ga vjerno čeka. Na Itaci, Penelopeja je odbijala mnoštvo prosaca lažnim obećanjima, izrađivanjem mrtvačkog pokrova za Odiseja kojeg je danju tkala, a noću razdrješavala dobivajući tako na vremenu te sama odgajala sina Telemaha.
Jednom mi je rekao da svatko ima skrivena vrata koja su put u srce i da je njemu pitanje časti pronaći kvaku na tim vratima. Jer srce je i ključ i brava, a onaj tko zna ovladati srcima i doznati njihove tajne na dobrom je putu da ovlada Suđenicama…
Margaret Atwood priču o Penelopeji započinje njezinim boravkom u podzemnom svijetu u kojem se prisjeća svog života i pripovijeda svoju priču. Njezin brak sa Odisejom bio je dogovoren kako se tada i radilo. Penelopeja je o mužu nakon vjenčanja imala jako dobro mišljenje, divila mu se i preuveličavala njegove sposobnosti. Napokon, imala je samo petnaest godina pa se potpuno pouzdavala u njega i smatrala ga nepogrješivim. Sve do Helenine otmice, Penelopeja je mislila da živi bajku. No tada Odisej odlazi ni ne sluteći da će proći dva desetljeća prije nego što se vrati kući.
Toliko o tome da bogovi ne žele da patim. Svi oni vole dražiti. Kao da sam pas lutalica kojeg se kamenuje ili tjera sa zapaljenim repom da bi se oni zabavljali. Ne vole oni kušati životinjsku mast i kosti, nego našu patnju.
Na početku nesigurna, brzo je ovladala Odisejevim poslovima želeći da se on ponosi njome kada se vrati i vidi kako je bila uspješna u onome što se smatralo muškim poslom. No istovremeno je bila silno usamljena. Brojni prosci navaljivali su i dolazili tražiti njezinu ruku, a Penelopeja je za pomoć u odugovlačenju uzela dvanaest sluškinja, onih najmlađih koje su cijeli život provele s njom. One su joj bile najpouzdanije oči i uši u palači no ujedno i drage prijateljice koje su joj ispunjavale noći svojim pričanjem, zbijanjem šala i odgonetavanjem zagonetki. No tada se Odisej vratio, prerušen u prosjaka, a Penelopejinih dvanaest sluškinja dao je smaknuti zbog izdaje.
Kako smo sami otvoreno govorili, oboje smo bili vješti i besramni lašci s dugom praksom. Pravo je čudo da smo jedno drugome vjerovali ijednu riječ.
Priču o Penelopeji donose nam sama Penelopeja i dvanaest sluškinja. Sluškinje pjevaju u koru pa imate prilike uvjeriti se kako je Atwood spretna sa riječima u poeziji jednako kao i u prozi. Ova zabavna knjiga ispripovijedat će vam jednu drugačiju priču stavljajući fokus na ženske likove i dajući im glas koji u mitskom pripovijedanju nisu imale.
Čak i sa svojim ograničenim pristupom vidim da je svijet jednako opasan kao i u moje vrijeme, samo što bijeda i patnja vladaju u mnogo većim razmjerima. Što se tiče ljudske prirode, ona je jednako vulgarna.