Ja sam malo tvrđi orah, s ljuskom od kamena i srcem od ugljena. Razbijam se samo kad odlučim, i to uz škicanje publike da se uvjerim da to radim kako treba.
Sara Kopeczky Bajić – Više ne znam tko si
Kada otvorite prvu stranicu ove zbirke kratkih priča, sa fotografije na omotu smiješi vam se mlada žena, tek zašla u tridesete, no kada krenete čitati njezine priče kao da je već cijelu vječnost proživjela upijajući putem međuljudske odnose, životne, obiteljske i partnerske situacije, prevare, razočarenja, izdaje i strahove. Poput svog junaka iz priče “Promatrač ptica” pomno je promatrala ljude i vidjela ono što se nalazi iza njihove fasade.
“Ptice su kao ljudi, najlakše ih je promatrati dok se okupljaju u masama. Tad su najopuštenije i lako zaborave koliko su ranjive. Možda i one misle da će se nesreća dogoditi drugima.”
Sara Kopeczky Bajić – Više ne znam tko si
Ljubav, preljubi, suočavanje sa smrću, bolni gubici voljenih osoba, roditeljski odnosi, nekad previše zaštitnički, nekad potpuno nezainteresirani, a nekad i nasilnički, ljudi koji na van djeluju uglađeno, a zapravo su opasni predatori i manipulatori, uništene psihe kojima ni posjeti terapeutu ne donose poboljšanje, odnosi braće i sestara poremećeni još u obiteljskom gnijezdu, krivnja zbog izdaje i izdaja bez krivnje – sve su to teme dvadeset i šest kratkih priča koje nam Sara pripovijeda jednostavnim i tečnim jezikom. Priče su to u kojima će svatko pronaći djelić sebe, nekoga iz svoje okoline, prepoznati situaciju u kojoj se našao ili u kojoj još uvijek jest.
Ako je život stvarno krug, tek onda ništa nema smisla, jer krug podrazumijeva vraćanje na početak, kao kad ljudi kažu da im se život okrenuo za 360, umjesto 180 stupnjeva. Možda se tu krije neko dublje značenje koje ja još ne razumijem, možda je pravo značenje da značenja uopće nema, niti ga ima smisla tražiti.
Sara Kopeczky Bajić – Više ne znam tko si
Sara me oduševila lakoćom kojom me uvukla u svaku priču, koliko mi je bilo stalo do likova iz priča, koliko sam suosjećala s njima, ostala zatečena kad je priča otišla u nepredvidljivom smjeru, a to je ono što čini pisca izuzetnim. Definitivno još jedna domaća autorica čijem ću se pisanju uvijek vraćati i čija ću djela zasigurno preporučivati.
Moji roditelji bojali su se svega, propuha, kiše, sunca, provalnika, ljudi općenito, bolesti, nesreća i više od ičega, da će se nešto dogoditi njihovoj djeci. Jedan brat preselio se u drugu državu, a drugi je promijenio i kontinent. Ja sam ostala, dijelom iz osjećaja dužnosti, a dijelom jer sam našla jako dobri terapeutkinju.
Sara Kopeczky Bajić – Više ne znam tko si