1. Carlos Ruiz Zafon – Sjena vjetra
Najdraža knjiga ikad, mislim da ne postoji osoba koja ne zna koliko volim i nju i Zafona. Još uvijek sam u potrazi za dostojnim nasljednikom Zafonovog stila i čarolije njegove pisane riječi.
Kada desetogodišnji Daniel Sempera koji zajedno sa ocem vodi knjižaru otiđe na mjesto na kojem se spremaju posljednji primjerci knjiga koji se više nigdje ne mogu pronaći kako bi se spasili od potpunog zaborava, pronalazi knjigu Sjena vjetra autora Juliana Caraxa. Pročitavši je u dahu, započinje njegova potraga za tajanstvenim piscem koja će mu u potpunosti promijeniti život
Prepuna preokreta, nezaboravnih likova, magije i tajanstvenosti, smještena u Barcelonu, u životopisnu Ramblu, ovo je priča koja će vas emocionalno zarobiti, zbog koje ćete opet zavoljeti čitanje, s kojom ćete proživljavati svaku stranicu i ispisati more predivnih citata.
2. Mohamed Mbougar Sarr
A onda sam sasvim slučajno otkrila Mbougara Sarra. Privukla me priča slična Zafonovoj Sjeni vjetra, potraga za afričkim piscem čija je knjiga zabranjena.
T.C. Elimane napisao je samo jednu jedinu knjigu – Labirint nečovječnog, no iako su mu predviđali sjajnu karijeru, kritika je njegovo djelo proglasila plagijatom i potpuno ga pokopala. Diegane Latyr Faye za Elimanea je čuo još u gimnaziji, a kada sretne senegalsku spisateljicu Sigu D. konačno će se dokopati i jedinog preostalog primjerka Labirinta nečovječnosti. I tu započinje potraga za Elimaneom jer je Diegana knjiga potpuno zaokupila, otkriva mu se čudna sudbina književnih kritičara i mogući Elimaneov put od njegovog nestanka.
Iz ove briljantne knjige izvire tolika ljubav Sarra prema književnosti, on toliko glatko u svoje djelo uvrštava monologe, dnevničke zapise, novinske članke bez da i u jednom trenutku pomislite da tome u romanu nije mjesto. Sve je savršeno usklađeno i sve se savršeno nadopunjuje.
3. Camille Laurens – Djevojčica
Tko jednom pročita bilo koju knjigu Camille Laurens, vjerujem da će joj se uvijek vraćati.
Ako mislite da je lijepo biti djevojčica, pročitajte Laurenceinu priču. Za nju to uopće nije lijepo. Od izjave njezinog oca na popisu stanovništva da nema djece nego samo dvije djevojčice, šutnje o seksualnom zlostavljanju, do nesavjesnog vođenja trudnoće nadobudnog muškog ginekologa zbog kojeg će izgubiti sina pred vama će se prikazati sav primitivizam, mizoginija, seksizam, neravnopravnost i nejednakost kojima su žene bile izložene tijekom dvadesetog stoljeća. I još su.
Laurence je nezaboravna junakinja koju ćete obožavati, koja od nesigurne djevojčice izrasta u jaku ženu unatoč tome što su joj pokušali zatomiti glas, želje i izbore, junakinja koja se izborila za bolji svijet za svoju djevojčicu. Jer biti djevojčica, to zaista je lijepo.
4. Hila Blum – Kako voljeti svoju kćer
Ne dobiju se upute za biti majka niti za biti kćer. Guraš najbolje što znaš i možeš. Znam jer sam i sama kćer i jer imam svoje tri. Nadaš se najboljem. Nekada se diviš samoj sebi kako si uspjela, nekada tražiš te neprimjetne greške koje su bespovratno razorile vaš odnos. Može li ljubavi biti previše?
Ovo je izvanredan roman o emotivnim i zamršenim odnosima majki i kćeri, o nepredvidljivosti života, sitnicama kojima je protkano odrastanje, traumama koje nosimo duboko u sebi, nepravdama koje pokušavamo ispraviti odgajajući iduću generaciju i posljedicama ponekad nesvjesnih izbora i odluka.
5. Ljudmila Ulicka – O tijelu duše
Ako ste čitali Ulicku onda znate koliko njezini romani svojim suosjećajnim i snažnim pričama ostavljaju duboki trag na čitatelju. A ako ju niste čitali vrijeme je da se upoznate s njezinom nevjerojatnom sposobnošću da u potpunosti osjeti emocije svojih likova i prenese ih u autentične priče pune razumijevanja i empatije.
U ovoj zbirci priča gotovo je u svakoj glavna junakinja žena, suočena sa izazovima i ograničenjima društva u kojem živi i koja se nerijetko suočava sa unutarnjim sukobima tragajući za smislom i identitetom. Ulicka preispituje složene odnose unutar obitelji, veza i prijateljstva istražujući njihovu snagu, ranjivost i dubinu nudeći nam nadu da fizičkim nestankom naša duša i dalje živi i obitava oko onih koji su nas voljeli i čiji smo važan dio života bili.
6. Joel Dicker – Istina o slučaju Harry Quebert
Nemojte da vas prestraši obujam ove knjige koja ima preko 670 stranica jer čitajući je nećete uopće primijetiti da ih je toliko. Stranice se same od sebe okreću uvlačeći vas u jedan od meni najboljih i najzanimljivijih trilera.
No ovo nije samo triler, ovo je i ljubavna priča, psihološka drama, jedno nevjerojatno književno djelo koje nije niti bitno svrstati u određeni žanr. Nestanak petnaestogodišnje Nole, spisateljska kriza koja pogađa novopečenu zvijezdu newyorške književne scene pritisnutu rokovima, susret sa slavnim američkim piscem Harryjem Quebertom, pronalazak tijela zakopanog u vrtu, tajni rukopisi, vješto isprepleteni žanrovi i vremena radnje držat će vas u neizvjesnosti cijelo vrijeme.
Ma koliko mislili da ste nadomak istine, Dicker će vas svaki puta iznova iznenaditi. Savršeno građena napetost, majstorski napisana priča, vrhunska književnost, djelo koji jednostavno morate pročitati.
7. David Grossman – Kad je Nina znala
Roman je temeljen na stvarnom životu Eve Nahir Panić koja je preživjela Goli otok na koji je poslana jer se nije pristala odreći muža i proglasiti ga narodnim neprijateljem. Tim činom izgubila je kćer.
Može li prevelika ljubav prema mužu opravdati napuštanje kćeri? Hoće li joj kćer uspjeti pobijediti svoje demone, shvatiti majku i oprostiti joj? O Evi Nahir Panić postoji i dokumentarni film „Goli život Golog otoka“. Ta mala sitna ženica govori o svojoj ljubavi prema mužu i užasima koje je proživjela. Bez gorčine, odlučna, uzdignute glave, ponosna i hrabra, a istovremeno topla, nježna puna empatije, suosjećanja i ljubavi.
Divna, slojevita priča koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Složeni emocionalni odnosi, traume, ideali, velika ljubav…čitajući ovaj roman bit će vam jasnije zašto je Grossman veliki pisac i stalni kandidat za Nobelovu nagradu za književnost.