Gospodin Busken korisnik je nizozemskog doma Madeleine za starije osobe. Tamo ih se oslovljava sa gospodine ili gospođo, oni nisu pacijenti nego klijenti kao da su nekakvi gosti hotela ili restorana. Osoblje se oslovljava imenom jer zastarjelo je nekoga zvati sestro ili brate. Sve to Buskenu ide na živce, cijela ta moderna neutralnost i sterilnost osoblja odjevenog u bijelo. S druge strane, doktori i sestre razgovaraju o njemu pred njim kao da ga nema, propisuju mu lijekove, daju dijagnoze, oduzimaju mu pravo raspolaganja imovinom koju ionako nema previše, tek jedan stančić ispunjen knjigama.
